Pobjednici i gubitnici ruku pod ruku,e pa u Carlingu i toga ima

Suvremeni sport postao je posao, u kojem se okreće ogroman novac i rijetki su sportovi , gdje novac nije glavni faktor motivacije i u kojima sportski duh nadvladava sve ono ostalo.Curling je inače mnogo drugačiji sport od ostalih. Naime, mnogo se oslanja na fair play (npr. igrač koji tijekom metenja takne stone sam sebi zove prekršaj) te u curlingu nema sudaca već rezultat na kraju enda određuju vice-skipperi (zamjenici skippera) međusobnim dogovorom. Dok se u drugim sportovima očekuje borba do kraja, u curlingu se očekuje da ekipa koja više nema realnih (ne teoretskih, nego realnih) šansi za pobjedu preda meč te se to ne tretira kao odustajanje ili kukavičluk već kao prihvaćanje stvarnosti i sportsko priznanje protivniku da je bio bolji. Također, za razliku od ostalih sportova, u curlingu pobjednici časte poražene pićem kao utjehu za poraz.

Razvikane zvijzde,e pa ne,toga tu nema,u curlingu je posebno naglašen amaterizam, te ne postoji mnogo ljudi koji se u životu bave samo curlingom. Samo nekoliko timova u Kanadi osvaja dovoljno novca u sudjelovanjima na natjecanjima da bi njihovi igrači mogli pristojno živjeti bez ikakvog drugog zaposlenja, svi ostali curlingaši na svijetu su amateri.

Najbolje godine za curlingaše su između 30. i 50. jer je tada najbolji omjer intelektualnih i fizičkih sposobnosti i iskustva, ali curlingom se mogu baviti i svi ljudi bez obzira na godine sve dok se mogu odgurnuti s postolja skupa sa stoneom.